Obloženo staklo može se kategorizirati na temelju svojih karakteristika u: staklo-reflektirajuće topline, staklo niske-emisivnosti (Low-E) i staklo s vodljivim filmom.
Staklo koje reflektira toplinu obično ima jedan ili više slojeva tankog filma koji se sastoji od metala kao što su krom, titan ili nehrđajući čelik ili njihovih spojeva, presvučenih na površini. To staklu daje bogatu boju, odgovarajuću propusnost za vidljivo svjetlo, visoku refleksiju za infracrveno zračenje i visoku apsorpciju za ultraljubičasto zračenje; stoga se također naziva staklo za solarnu kontrolu i uglavnom se koristi u zgradama i staklenim zavjesama. Nisko{3}}emisivno (LEE) staklo ima sustav tankog filma koji se sastoji od više slojeva metala kao što su srebro, bakar ili kositar ili njihovih spojeva, presvučenih na njegovoj površini. To rezultira visokom propusnošću za vidljivu svjetlost i visokom refleksijom za infracrveno zračenje, pružajući dobru toplinsku izolaciju. Uglavnom se koristi u zgradama i transportnim vozilima kao što su automobili i brodovi. Zbog svoje relativno niske čvrstoće filma, općenito se koristi u izolacijskim staklenim jedinicama. Staklo s vodljivim filmom ima vodljivi film poput indij-kositrenog oksida obložen na svojoj površini i može se koristiti za zagrijavanje stakla, odmrzavanje, odmagljivanje i kao zaslon instrumentne ploče.
